Muzički sladokusci u Kotoru su imali divnu priliku da na terasi Džez kluba „Evergrin“ uživaju u očaravajućoj boji alta Beti Đorđević, sa kojom su zajedno nastupili klavijaturista Milovan Paunović, kontrabasista Branko Marković i bubnjar Zoran Ćetković iz Nikšića. Ovo je njeno drugo gostovanje u ovom klubu, za koji kaže da je „nezaobilazno top- mjesto“. Izvela je miks lijepih melodija, domaćih evergrina, dijelom stranih popularnih rok-stvari, na licu mjesta se dogovarajući sa članovima instrumentalnog trija šta će pjevati, dok je publika, većinom strana, svaku numeru ispratila toplim aplauzima i uzvicima podrške.
-Baš sam se radovala ovom susretu sa publikom u Kotoru, sa Zoranom i Meri, vlasnicima „Evergrina“. Ovo je moja mini-turneja, nastupali smo u Đenovićima, poslije Kotora ćemo i u Budvi, zatim u Beogradu treba da pjevam povodom 95 godina rada Radio Beograda. Biće velika fešta na Kalemegdanu sa „Big Bendom“. Dok smo putovali ovamo javio mi se aranžer, konsultovali smo se oko toga kad su probe, šta ćemo pjevati... Biće više učesnika, uglavnom će se pjevati domaći naši šlageri, ništa strano, a ja ću pjevati stvari iz mog ličnog repertoara, nezaobilaznu „Ljubav ispočetka“ i još „Neka srce kuca jače“ - kaže Beti Đorđević za „Dan“. Slavna pjevačica dugo je pauzirala i nije se pojavljivala u javnosti poslije smrti sina, ali je, na sreću njenih obožavalaca, ponovo krenula sa nastupima nakon što je prošle godine sa Rambom Amadeusom na Beosongu izvela pjesmu „Nema te“. Kada je počinjala da pjeva nije bilo lako, tako je i danas za one koji počinju, ali je pitanje kako ostati i opstati. Blagica Beti Đorđević je rođena 1946. godine u Kumanovu. Po završetku osnovne škole doselila se u Beograd i upisala Muzičku školu „Stanković“. Svirala je violončelo i klavir, a pjevanjem je počela da se bavi kada je upoznala gitaristu Boba Đorđevića, svog supruga.
-Svaki početak je težak, to je najveća istina, drugačija su vremena, ali nije lako danas početi, nije lako opstati. Treba doći tamo negdje i tu se zadržati, to je poenta, jer ima mnogo onih kojih krenu, pa se negdje izgube. Tako je i sa kompozicijama „za jednu sezonu“, onda im prođe rok, a drugačije je sa onim što ostaje vječno. Na mom primjeru, kad sam otpjevala „Ljubav ispočetka“ na Beogradskom proljeću, nisam ni sanjala šta će se s tim dogoditi. U međuvremenu se svašta nešto dešavalo, došli su neki novi ljudi, sa nekom drugačijom (novokomponovanom) muzikom, tako da sam u jednom trenutku devedesetih godina, kad je bila najezda ove muzike, mislila da je završeno sa mojom karijerom. Maltene sam se bila oprostila i povukla sa muzičke scene. Međutim, nekoliko mojih pjesama se našlo na nekim kompilacijama i to se slušalo po kafićima, restoranima i te melodije su nekako same našle put do publike. Onda su odjednom krenuli da me zivkaju ovamo, onamo, televizijske emisije, intervjui, koncerti...Mlađa populacija je čula za te pjesme, znaju ih, ali nemaju pojma o kakvom se liku radi, kako to vizuelno izgleda. Tako da, kad se pojavim i krenem da pjevam, to je bilo onako opšte euforično u pozitivnom smislu - priča nam Beti. Izdvaja pjesme: „Počnimo ljubav ispočetka“, „Naći će se neko ko će da me voli“, „Hvala ti za ruže“, „Kraj moje tuge“, „Neka srce kuca jače“, „Ludo te volim“... M.D.Popović

---